Pamir 2014-27.dan

Kako smo morali u povratku iz Taš Rabata proæi kroz Narin,odluèili smo tu obavit neke stvari,jer više na trasi kuda planiramo danas iæi nema nièega.No,taj Narin nam još od juèe nije "legao"zbog onog policajca,a i danas se nastavilo nešto negativno.Najprije nam u dvije banke nisu htjeli promijenit dolare,u obje nam nisu htjeli reæ gdje je treæa banka (bila je udaljena od ove dvije niti 100 m).U treæoj su promijenili,ali samo krupnije apoene,od 20 i 10 Usd nikako nisu htjeli.Idemo natankat benzin i zatražimo od prolaznika informaciju za cestu koja nama treba.Lik kaže;može ali tri dolara,ja mislim šali se,kažem mu daj za jedan dolar.On nama objasni i nije bilo druge,traži ponovo dolar,nema što,plati i vozi.Kako mi je od prvog èasa izgledao "mutan",tako smo informaciju provjerili nakon 1 km,i bio sam u pravu;cesta nije bila ta.No svugdje ima takvih,pa se i ne brinemo,jer do sad nismo imali nigdje ni najmanji problem sa ljudima,dapaèe svugdje od reda vrlo korektni,radoznali i dobronamjerni.

Idemo u planine lokalnim putevima,nakrcani benzinom,hranom i svim ostalim,jer taj dio cca ima 200 km i treba èitav dan pa i više, da stignemo na jezero Issi kul,najveæe jezero u Kirgiziji,zvano još Kirgiško more.

Nismo ni znali u kakvu avanturu danas idemo.Nakon izvjesnog dijela jako loše ceste,nailazimo na rijeku,ceste nema,dva Nijemca ne mogu prijeæ.Ja sam uspio ,silaz u vodu jako strm,pa brzac visine cca pola metra i širine nekih 30 metara.Ok,to smo uspjeli,nakon par km,odroni,jedva se prolazi iznad provalije,pa onda "šlag";nema ceste,samo potoci izmeðu kamenja,neopisivo.Tu nam je trebalo sa raznim manovrama nekih više pola sata za 500 metara.U nastavku loše,opasno,ali cesta (put) se stalno diže,Uaz poèinje slabije vuæi,stižemo na 3908 mnv,sreæemo pastire,spuštaju se sa ogromnim stadom ovaca,put je jedan od najlošijih po kojem sam do sada prolazio sa ovoliko težine u vozilu.Visina je 3908 mnv,hladno,jak vjetar a mi kao puževi,sad prema dole.Prozvali smo ovaj prijevoj naknadno Grdi pass,jer na karti nije imao ime,a i neki lokalni ljudi nisu znali kako ga zvat;goreg i težeg u životu nisam ni vidio ni probao.Negdje na silasku sreæemo dvije od rijekih živih duša na današnjem putu,sa Ladom Nivom idu gore.To je jedina Niva i jedino vozilo koje ovuda prolazi,pastiri koji su bili u nabavi neèega u gradu.Kratki pozdrav,i spuštamo se sve do cca 2100 mnv,pitomiji lijepi kraj,i bitno toplije nego gore.Tu veæ ima dosta krava,konja,ovaca,pa i mi veæ uveèer stajemo i postavljamo logor.

  Jedan od najljepših i najtežih dana na ovom putovanju.

                                                                                 . . .

 

27° giorno

Al ritorno da Tash Rabat ci siamo fermati a Narin per l'approvvigionamento perché lungo il tragitto che vogliamo attraversare oggi non sarà più possibile farlo. A Narin però, non ci siamo trovati bene, già ieri a causa della polizia. Oggi non volevano cambiarci i dollari in due banche e non hanno voluto dirci dove si trova la terza banca (distante peraltro meno di 100 m dalle prime due). Nella terza banca ce li hanno cambiati, ma soltanto i tagli maggiori di 10 o 20 dollari. Poi siamo andati ad acquistare la benzina e abbiamo chiesto a un passante di indicarci la strada che dovevamo prendere. Lui ci ha chiesto 3 dollari per l'informazione. Credendo che scherzasse gli ho offerto 1 dollaro. Abbiamo ricevuto la spiegazione. Non mi ispirava fiducia e dopo 1 km abbiamo verificato se quanto ci aveva detto era giusto. Avevo ragione, siamo stati ingannati.

Non ce la prendiamo, può succedere ovunque. Finora non abbiamo avuto nessun problema con la gente, al contrario sono stati tutti molto corretti, curiosi e ben disposti.

Ci dirigiamo verso le montagne percorrendo le strade locali, abbiamo il pieno di benzina, i viveri e tutto l'occorrente. Il lago Issyk kul, il più grande del Kirghizistan, detto anche il mare kirghiso, dista 200 km. Ci vorrà tutto il giorno per raggiungerlo.

Non immaginiamo nemmeno l'avventura che ci attende. La strada è molto rovinata. Ad un certo punto arriviamo al fiume e la strada scompare. Incontriamo due tedeschi che non ce la fanno ad attraversare il fiume. Io ci riesco, supero una ripida discesa in acqua e poi una rapida alta ca. mezzo metro e larga una trentina di metri. Dopo alcuni chilometri c'è una frana, a mala pena passiamo sopra un dirupo e poi la strada scompare. Ci sono soltanto dei torrenti che scorrono in mezzo ai sassi. Impieghiamo più di mezz'ora per superare 500 m. La strada è in salita, pessima, pericolosa. Il UAZ stenta a tirarci su. A 3908 m incontriamo dei pastori che scendono con una grande gregge di pecore. Questa via è una delle peggiori che ho mai percorso con così tanto peso in macchina. Fa freddo a quest'altezza, soffia un vento forte. Noi procediamo ora in discesa a passo di lumaca. Questo passo non ha un nome e anche le persone del luogo non sanno come si chiama. Per noi è diventato  "Passo Brutto". E' il peggiore che abbia mai visto e provato. Durante la discesa incontriamo le uniche due anime vive, sono dei pastori con una Lada Niva che rientrano dalla città dove erano scesi per approvvigionarsi. Ci salutiamo brevemente e noi scendiamo fino a 2100 m circa. Il paesaggio è più dolce, bello, fa più caldo rispetto a prima. Qui ci sono molte mucche, cavalli, pecore.

Anche noi ci fermiamo e prepariamo il campo, è già sera.

Oggi è stata una delle giornate più difficili e più belle di questo viaggio.

                                                                                 . . .

27th day
On the way back fromTash Rabat to Narin we stopped to buy something because it would not have been possible to do it later.In Narin however, we didn't feel well. Yesterday because of the police.Today we couldn't change dollars in two banks and they didn't want to tell us where was the third one (which was less than 100 meters from the first two). In the third bank we managed to change money, but only large denominations over$ 20.Then we went to buy petrol and we asked a passerby to show us the way that we had to take. He asked us $ 3 for the information. I thought he was joking and I offered him $ 1. We received the explanation. I was not convinced and after 1 km I realized that we were deceived.
Things that happen.  So far we have had no problems with the people, they were all very correct, curious and accommodating.

We head towards the mountains along local roads, we have the full tank of gasoline,food and everything we need. The Issyk kul lake, the largest in Kyrgyzstan, also known as the Sea of Kyrgyzstan, is 200 km far from here .It will take the whole day to get there.

We can not even imagine the adventure that awaits us.The road is very spoiled. At one point we get to the river and the road disappears. We meet two Germans who can not cross the river. I enter the river and drive through the water which is approx. half meter high and 30 meters wide.  After a few kilometers there is a landslide, we barely pass over a cliff and then the road disappears. There are only the streams flowing through the stones. We need more than half an hour to do 500m. The road is uphill, it is bad and dangerous.The UAZ has some difficulties. At 3908 m we find the shepherds coming down with a large flock of sheep .This road is one of the worst I've ever traveled with so much weight in the car.

It's cold at this altitude, a strong wind is blowing. We drive now down very slowly. This pass doesn't have a name, and even the locals do not know what it's called. We call it "Ugly pass"." It 's the worst I have ever seen and experienced. On the way down we meet some shepherds with a Lada Niva coming back from the town. We greet each other briefly and we go down up to 2100 m. The landscape is more gentle, nice, it's warmer than before.There are many cows, horses, sheep.
We stop and prepare the camp, it is already evening.

That was one of the most difficult and the most beautiful days of this trip.