Pamir 2014-19.dan

Izlazimo iz  Dušanbea,pravac mjesto Nurak,cca 50  km od glavnog grada,cesta super odlièna,idemo pogledat veliki vodopad;to je ustvari umjetni tunel kojim voda pada sa planine i pogoni hidrocentralu,zvuk i slika je strašan,kakva je to snaga.Voda leti na stotine metara uokolo,a zvuk i vodena magla se èuju i vide na kilometar i više.

Prva policijska prometna patrola nam je poklonila melon sa obližnjeg kamiona,kad su vidjeli odakle dolazimo.

Do veèeri još 4 puta su nas zaustavljali,sve je prošlo OK.Do Kulyaba cesta je u redu,no onda poèinje jaki direktni uspon,baš onda je zagrijalo na + 40 C,voda u Rusu je stigla pod sami vrh u crveno,sreæom samo na par sekundi.Iza vrha,nedugo vojni kontrolni punkt,ulazimo u drugu oblast.Makadamska cesta se sad spušta na samu afganistansku granicu i tamo vozimo èitav dan uz rijeku Panð.

U Kalaikhumu se ponovo ukljuèujemo na M 41,jer smo iz Dušanbea do tu vozili lokalno regionalnom cestom.Ovaj dio od Kulyaba do Kalaikhuma je jako,jako loš,a takav je i naprijed prema Khorogu.Tankamo benzin,ovdje je cijena viša,6 somona (ili cca 6 Kuna),i po mraku idemo dalje za Khorog,no napravili smo još cca 70 km u preko dva sata vožnjre i stali..

Noæu je jako teško voziti po ovoj cesti,rupe su tolike da jednostavno ih je nemoguæe izbjeæi i uz minimalnu brzinu.Cesta je negdje široka tek toliko da se kamion "provuèe".Ako i ima asfalta,na nekim dionicama,bolje bi bilo da ga nema.U 11 sati uveèer stajemo ispred jedne usamljene kuæe i veæ smo spavali za volanom,prvi dan da nismo niti digli šator.Promet je jako rijedak,voze tuda i šleperi i solo kamioni,najviše ih je kineske proizvodnje,jako sporo,i pravo èudo kako se više tih vozila ne raspadne po toj cesti.Nema žive duše na kilometre,jedino smo sreli vojnu pograniènu opohodnju koja je samo izronila iz mraka,pa minibus u kvaru pun ljudi i to je sve.

Taj dan smo napravili 468 km u 15 sati vožnje.

                                                                                . . .

 

19° giorno

Lasciamo Dushanbe alla volta di Nurak che dista ca 50 km dalla capitale. La strada è ottima. Visitiamo una grande cascata che è in realtà una galleria artificiale attraverso la quale l'acqua scende dalla montagna e va ad alimentare la centrale idroelettrica. La potenza dell'acqua è imponente, il suono e le immagini sono impressionanti. L'acqua si disperde nel raggio di centinaia di metri, il suono e la nebbiolina d'acqua si sentono e si vedono a oltre un chilometro.

La prima pattuglia di polizia che incontriamo, accertata la nostra provenienza, ci regala un melone prelevandolo da un camion vicino.

Fino alla sera ci fermano altre 4 volte, tutte con un buon esito.

La strada è buona fino a Kulyab dove inizia una ripida salita. Fuori sono + 40°C, quando siamo sotto la sommità del passo la temperatura dell'acqua nella UAZ per alcuni secondi raggiunge la tacca rossa.

Poco dopo il passo entriamo in un'altra area amministrativa e dobbiamo superare un controllo militare. La strada sterrata ora scende verso il confine con l'Afganistan e per tutto il giorno costeggiamo il fiume Pyanj.

A Kalaikhum riprendiamo la M41. Da Dushanbe fino a qui abbiamo attraversato la strada locale regionale. Da Kulyab a Kalaikhum e poi oltre fino a Khorog la strada è pessima.

Ci fermiamo per il rifornimento. Il costo della benzina è di 6 somon (ca. 0,80 euro). Vogliamo raggiungere Khorog, ma ormai è buio, facciamo ancora 70 km in due ore e ci fermiamo.

E'molto difficile guidare di notte. Non è possibile evitare i buchi. La strada a tratti è larga appena che possa passare un camion. Quel po' di asfalto sarebbe meglio se non ci fosse.

Alle 11 di sera ci fermiamo davanti ad una casa isolata e ci addormentiamo dietro al volante. E' la prima volta che non apriamo la tenda.

Il traffico è quasi nullo. Sporadicamente vi passano i tir e i camion di produzione cinese. Transitano lentamente. E'un vero miracolo che rimangano interi.

Per chilometri non c'è anima viva. Incontriamo soltanto una pattuglia militare di frontiera e un minibus in panne pieno di passeggeri. Nessun altro.

Abbiamo viaggiato 15 ore per percorrere 468 km.

                                                                                 . . .

19th Day

From Dushanbe we go to Nurak which is approx 50 km far from the capital city. The road is excellent. We visit a large waterfall which is actually an artificial tunnel through which the water comes down from the mountain and feeds the hydroelectric plant. The power of water is impressive, the sound and the images are awesome. The water is dispersed in the radius of hundreds of meters, you can feel the sound and the mist of water more than one kilometer away from here.

We meet the police patrol. The officers give us a melon after they've seen where we are from.

The same day we get controlled other 4 times.

The road is good until Kulyab. From here begins the climb. Outside are + 40 ° C, when we are below the top of the pass the water temperature in UAZ for a few seconds reaches the red mark.

Shortly after the pass we enter another administrative area. We stop for the military control. The dirt road now descends towards the border with Afghanistan and throughout the day we drive along the river Pyanj.

In Kalaikhum we take the M41 again. From Dushanbe to here we took the local road. From Kulyab to Kalaikhum and then further to Khorog the road is very bad.
We stop for refueling. The cost of gasoline is 6 somon (approx. EUR 0.80). We want to reach Khorog, but it's dark already, we drive two more hours and after 70 km we stop.
It is very difficult to drive at night. You can not avoid the holes. The road is barely wide enough for it to pass a truck. There is some asphalt but it doesn't help.

At 11 p.m. we stop in front of an isolated house and we fall asleep in the car. It 's the first time that we do not open the tent.

There is no traffic. Occasionally you meet a truck, most of them are made in China. They proceed very slowly otherwise they could break down. For miles we don't see anybody. We meet only a border military police and a minibus full of passengers which is in trouble. No one else.

We took 15 hours to travel 468 km.