21.07.2017.Siberia 2017.-40.danRano ujutro oko 5,poèela je jaka kiša,zatvaram mokar šator,pakovanje za 10 minuta;ali onda èekam Denisa da mi otvori poirtun u 7,po dogovoru.Otvaranje ovog drvenog portuna je nemoguèa misija za jednu osobu. Kako je relativno rano,na trajektu sam u 8,sada voze tri,èekam tek 10 minuta za manovru i pravac kopno.Do Irkutska nekih cca 250 km.Iskopèavam prednje lokere;valjda više neæe trebati. Sada idem u hotel "Angara",nije jeftin,strogi centar,ali recimo da vrijedi ove novce.Parking u mreži,straža,internet odlièan,više restauranata ,i sl.Valjda sam "zaradio"nakon 40 dana ,dvije noæi ostati na ovakvom mjestu. U 3 sata dolaze Agelina i Nikolaj,roditelji od Ivana,koji živi kod nas.Ivan je veæ sve organizirao.Voze me èitavo popodne po Irkutsku,da obavim neke stvari. Ivanova mama se ljuti,ztašto ne bi bio kod njih,no dogovor pada da æe Nikolaj sutra predveèer oko 5 doæi po mene ,a ja kod njih na veèeru. Nikolaj je inaèe koju godinu u penziji,koju je zaradio kao šofer Kamaza,40 godina po Rusiji,uzduž i poprijeko;od ovakvih ljudi,jedna informacija ti vrijedi više od svih interneta i foruma.Nikolaj nije znao da sam odustao od yakutie,htio je iæi sa mnom ,kako on reèe "do gore i nazad",samo nekih 6000 km (u ddva pravca),po jAKO lošim cestam,a.A tko zna,možda bude sve ok dogodine,pa još to obavimo?
Pranje i peglanje robe,hotel je stvarno ok,Veèera odlièna,danas se nisam baš naradio,samo 300 km.
LP svima od Bela štriga tima!
Giorno 40 Alle 5 del mattino inizia a piovere forte. Chiudo la tenda, ma poi devo attendere Denis che mi apra il portone alle 7 come eravamo d’accordo. Aprirlo da solo è impossibile. Alle 8 raggiungo il traghetto. Questa volta attendo solo 10 min e ritorno sulla terraferma. Fino a Irkutsk mancano 250 km. Questa volta mi fermo all’hotel Angara, non è economico, ma ne vale la pena: il parcheggio è recintato e sorvegliato, internet funziona benissimo, ci sono diversi ristoranti etc. L’avrò meritato dopo 40 giorni. Alle 3 vengono a prendermi Angelina e Nikolaj, genitori di Ivan che vive da noi. Ivan ha già organizzato tutto. Mi accompagnano a sbrigare delle faccende. La mamma di Ivan mi vorrebbe ospitare a casa loro. Ci accordiamo per la cena domani sera. Nikolaj è pensionato da qualche anno. Ha fatto l’autista per 40 anni. Le sue informazioni sono preziose. Non sapeva che ho rinunciato a Yakuti, sarebbe venuto con me a “fare un salto fin lassù e indietro” come dice lui anche se ci sono 6000 km e le strade sono pessime. Chissà, magari l’anno prossimo. L’albergo è veramente ok. Faccio lavare e stirare i vestiti. La cena è squisita. Oggi non ho faticato molto, solo 300 km.
Day 40 At 5 am it starts to rain strongly. I close the tent, but then I have to wait for Denis to open the door at 7 o'clock as we agreed. Opening it alone is impossible. At 8 o'clock I reach the ferry. This time I wait only 10 min and return to the mainland. Up to Irkutsk are missing 250 km. This time I stay at Angara hotel, it is not cheap, but it is worth it: parking is fenced and watched, internet works great, there are several restaurants etc. I will have deserved it after 40 days. At 3 o'clock pm Agelina and Nikolaj, Ivan's parents who lives by us, pick me up. Ivan has already arranged everything. They take me to the town. Ivan's mom would like me to stay by them. We arrange for dinner tomorrow night. Nikolaj has been retired for some years now. He's been a driver for 40 years. He gives me precious information. He didn’t know I gave up on Yakuti, he would come with me. Who knows, maybe next year. The hotel is really ok. I give to wash and iron my clothes. Dinner is delicious. Today I didn’t do a lot, just 300 km. |