09.07.2017.-Siberia 2017.-28.dan

Ujutro još malo æakule;doznajem da u UB ima Japanac koji ima dobar mali moto i auto servis,a nalazi se tik do Oasisa;mjesto kamo dolaze svi overlanderi koji prolaze Mongoliju.Mjenjam rutu i pravac UB.

Put se oteže,ponovo nikoga nigdje,i po više od 150 km.U par navrata put mi sijeku neke antilope ili gazele;u životu nisam vidio tako brze životinje;mislim da na pun gas sa Štrigom ih ne mogu pratiti.

Dolazim u gradiæ Choir,tuda prolazi Transmongolska željeznica.Vlakovi koji u Rusiji voze Transsibirsku,odvajaju dio za Peking via Mongolia.

Grad je ostavio neki loš dojam na mene,nikako pronaæ taj neki hotel i odluèujem otiæi dalje prema UB.

Zaustavlja me policija,odmah pitanje za tablicu. Potvrda je tu i sve prolazi ok.

Prema UB poèinje asfalt,ali navigacije kao da su poblesavile;sve do nekih 50 km prije UB.

Došao sam u neko veæe mjesto i oèito turistièki kraj,sa ger kampovima.

Stajem kod jednog od domaæina,zove se Bort; ima par malih obiènih kuæica. Imanje je ograðeno,spavam u svom šatoru,ali na sigurnom.

Odradio danas ukupno 460 km; 250 km offa i ostalo asfalt.

 

Giorno 28

La mattina chiacchieriamo ancora un po’. Vengo a sapere che a Ulan Bator un giapponese gestisce una buona officina auto-moto, si trova accanto all’Oasis – luogo dove vengono tutti gli overlander che attraversano la Mongolia. Quindi decido di cambiare l’itinerario e mi dirigo a Ulan Bator.

Il viaggio si fa lungo, non incontro nessuno anche per 150 km. In più riprese mi attraversano la strada delle antilopi e delle gazzelle. Non ho mai visto degli animali più veloci, credo che non riuscirei a stargli dietro neanche a pieno gas con la “Strega”.

Arrivo nella cittadina di Choir, qui passa la ferrovia transmongola. Vi passano i treni che dalla Transiberiana portano a Pechino attraverso la Mongolia.

La città non mi entusiasma, non trovo un albergo, quindi continuo il viaggio verso Ulan Bator.

Mi ferma la polizia e mi chiedono subito dov’è la targa. Gli faccio vedere la certificazione e va tutto bene.

Verso Ulan Bator trovo l’asfalto, ma i sistemi di navigazione non funzionano fino ca. una cinquantina di chilometri prima della città.

Arrivo in un paese più grande, un centro turistico con dei campeggi composti dalle yurta.

Mi fermo vicino a un signore di nome Bort, lui ha alcune semplici casette. Il suo terreno è recintato. Io dormo nella mia tenda, ma sono al sicuro.

Oggi ho fatto 460 km di cui 250 off road e il resto sull’asfalto.


Day 28

In the morning we talked a little bit more. I hear that a Japanese man in Ulan Bator manages a good motorbike and car workshop next to the Oasis hotel - where all overland travellers that cross over Mongolia come. So I decided to change the route and head to Ulan Bator.

The journey is long, I do not meet anyone for 150 km. Several times antelopes and gazelle cross the road. I have never seen any faster animals, I think I could not even reach them at full throttle with the "Witch".

I arrive in the town of Choir. The railway of the Trans Mongolia connecting the Trans-Siberian railway and Beijing/Peking passes through it. The city doesn’t impress  me, I do not find a hotel, so I continue the journey to Ulan Bator.

The police stops me and asks me where the license plate is. I show the certification and it's all right.

Towards Ulan Bator I find the asphalt, but the navigation systems doesn’t work until about 50 kilometers before the city.

I arrive in a bigger village, that’s a tourist center with campsites made up of yurts.

I stop near a local man named Bort, he has some simple houses. His ground is fenced in. I sleep in my tent, but I'm safe.

Today I did 460 km, of which 250 off road and the rest on the asphalt.