29.06.2017.Siberia 2017. 18.dan

Ujutro direktno iz hotela na policiju prijaviti nestanak prednje reg.tablice.Gospoða kojoj sam dao sinoæ robu na pranje (nude zaj servis)donesla mi je oprano po ogovoru;meðutim fali robe (o jes ,sorry-donese preostalu robu;katastrofa;sve mokro,a neke majice na žute fleke;a što reæ,vozi èim dalje.

Kovdh ima oko 30 000 stanovnikas i 200 policajaca (to sam kasnije doznao).Od cijele te njihove policijske brigade,nitko ni A po engleski.Zovu neku gospoðu ,ona prièa duplo gore od mene (a ja nisam baš neki,ali ide,ðast a litl),konaèno dolazi jedan njihov,i razumije što ja tražim;ja tražim samo potvrdu da sam izgubio ploèicu tog dana,tamo i tamo ;ostali ovi niži ( s time da stalno imaju podignute majicxe i dosta pljuju (inaèe svi mongolci),poslali bi me u Ulan Bator ,da napravim nove ploèice -no coment.Uglavnom, stvar se rješilas,na to je naišao  izvjesni Tilek;lokalni tip koji sve zna,govori perfektno engleski,i tvrdi da nije policajac (nisam baš ni ja tako glup ,uglavnom,èovjek mi je tamo puno pomogao,odveo me poslije kod lovca sa orlovima(lovca nije bilo doma,bila je familija i rezervni orao _na slici_on je inaèe imao taj dan snimanje za neku TV kuæu,50 km dalje).,po bankama,pumpama itd.napravio sam mu lijep poklon,majicu kluba,i sve neke stvari od moje bivše firme,najprije je rekao:o nou,I love turist,da bi poslije primanja darova,rekao:o yes,100 Eur;caro mio oæeš 20 ili....na kraju ispalo 30.

Uglavnom policijski zapisnik napravljen,cca 2 h (ove mongolke su bile i ljubazne i zgodne),poslije sve ostalo,gotovo do 12,idem prema Altaju !"

Cesta je super asfalt,diže se na 2874 m,nv:na usponu izdaleka,vidim dva optimista (tako ja zovem bicikliste);franccuski mladi par,veæ 6 tjedana bicikliraju iz Ulan Batora,idu za Kinu;za tu njihovu turu,treba im 4 mjeseca_sretno.Meni su rekli da nisam èist,a zamislite onog Korejanca sa motoriæem,a zamislite pa ove sa biciklima !!!

Bilo je veè oko 7 uveèer,stajem kod jednog gera (jurte) i zamolim domaæina ako mogu blizu njih prespavat.

Èovjek mi otvorio ograðeni prostor cca 100x 50 i reèe "izvoli".Nakon što sam dignuo šator,i svi se èudili tom šatoru na krovu Štrige,nailaze supruga i kæer gazde,i nose mi domaèeg sira za poèastit se.Ja njima malo darova za djecu i ipak su svaka trgnule po dvije vilijamovke .Ha !

Slijedi spavanje,2018 mnv !Taj dan prošao oko 260 km,veæinom asfalt !

 

La mattina mi reco subito alla caserma di polizia per denunciare la perdita della targa anteriore.

Nel frattempo la signora che mi ha lavato i vestiti, mi rende il bucato lavato. Manca qualcosa. Poi mi porta il resto, ma è ancora bagnato e anche rovinato in parte.

Kovdh ha 30.000 abitanti e 200 poliziotti (l'ho saputo dopo). Nessuno parla inglese. Nonostante questo arriva una persona e finalmente capisce cosa sto chiedendo ovvero un documento che certifichi che ho perso la targa.

Volevano mandarmi a Ulan Bator (la capitale) a rifare le targhe. No comment. Ad ogni modo abbiamo risolto. Poi arriva un tale dal nome Tilek che parla perfettamente inglese e mi aiuta molto. Lui mi accompagna da un cacciatore di aquile. Il cacciatore era assente per la registrazione di un film. Gli regalo una maglietta del nostro club e alcuni gadget della mia ex ditta. All'inizio non vuole accetare. Alla fine accetta i doni e chiede anche 100 euro. Ci accordiamo per 30.

Dopo 2 ore ottengo il verbale della polizia.

Parto verso le 12. Mi dirigo verso Altai.

La strada è buona, asfaltata, sale a 2874 m. Incontro due ciclisti, una coppia giovane di francesi. Sono in viaggio da 6 settimane. Provengono da Ulan Bator e sono diretti in Cina. Impiegheranno 4 mesi per compiere il loro viaggio. Buona fortuna! A me dicono che sono matto; pensate a quel coreano con la moto oppure a questi due ciclisti!!!

Verso le 7 di sera mi fermo vicino a una yurta e chiedo se posso dormire vicino a loro.

Mi fanno accomodare nell'area recintata. Alzo la tenda e tutti si meravigliano a vederla. Poi arrivano la moglie e la figlia del padrone e mi portano del formaggio nostrano. Anch'io regalo loro qualcosa per i bambini e le signore bevono con me due Williams a testa.

Dormo a 2018 m. Oggi ho percorso 260 km, per lo più su asfalto.

 

In the morning, I immediately go to the police station to report the loss of the front license plate.
Meanwhile, the lady who washed my clothes, brought me the washed stuff. Something is missing. Then she brings the rest, but it's still wet and partly stained.
Hovd has 30,000 inhabitants and 200 policemen (I descovered it later). No one speaks English. Then arrives a person who finally understands what I'm asking for: a certification that I lost the license plate.
They wanted to send me to Ulan Bator (the capital) to redo the plates. No comment. Anyway we resolved. Then comes a man whose name is Tilek and speaks perfectly English. He helps me a lot. He accompanies me to visit the eagle hunter. The hunter was absent for recording a movie. I give him a club shirt and some gadgets from my ex-company. At first he does not want to accept them. At the end he accepts and he asks 100 euro. We agree to 30.
After two hours I get the police certification.
I leave Hovd at 12 o’clock and I head to Altai.
The road is good, asphalted, it goes to 2874 m. I meet two cyclists, a young French couple. They’ve been traveling for 6 weeks. They come from Ulan Bator and are going to China. They will spend 4 months to complete their trip. Good luck! People think I'm crazy; What to say about that Korean with the bike or these two cyclists!!!
At 7 o'clock I stop near a yurta and ask if I can sleep close to them.
They accommodate me in the enclosed area. I raise the tent and everyone is amazed to see it. Then the wife and the master's daughter arrive and bring some cheese. I also give them something for the children and the ladies drink with me two Williams each.
I sleep at 2018 m. Today I did 260 km, mostly on the asphalt.