27,06.2017.Siberia 2017. 16 .danUjutro kao po dogovoru,obojica u 5,45 na nogama,prilièno hladno,visina je 2170 mnv.Kava original Lavazza,i idemo,par km skupa ,pa svaki na svoju stranu.U Ugiju,prvi veæi grad (èitaj selo),makat ima aerodrom,ja skreæem desno i odluèujem napraviti krug do Dayana,skoro na kineskoj granici.Priroda je predivna i sad poèinju one prave mongolske "ceste"Uglavnom za 250 km ukupno taj dan,trebalo mi je 12 sati. Opisivati put i situacije,jednostavno ne znam kako,to treba probati,to je mix poljskog puta,planinske ceste makadam,zirovani kanali,off road soft sa elementima harda itd.itd,posebna prièa su potoci i prelazi preko vode i do 1 m.Blata na nekim pozicijama ne fali,kamenja isto ztako,ceste vode ina 2500 mnv,sve je super,po to sam došao ovamo.Èitav dan se nisam spustio ispod 2000 mnv.Jurte posvuda,negdje više,negje manje,ogroman broj konja,krava,ovaca,koza,jakova .Vozila vrlo malo,kralj ovih cesta je ruski UAZ.Nemoguæe je sve današnje prilike i situacije opisati.U Dajanu,vojna pograniæna zona,ne može se naprijed bez propusnice.Vraæaj se nazasd,veæ je 5 sati poslijepodne.Par situacija vožnje vrlo teških,ali Štriga ide i to dobro,par potoka i blata kao tenk,problem je ako zaglaviš,nema nièega za privezat se,a sidro ostalo doma,no dobro je.Dok sam išao prema Dayanu,sreo par domaæih ljudi,neki na motorima (samo kineski),neki sa Uazom,pa neki otac i kæerka iszto sa Uaz.om,negdje blizu Dayana,3 kazahstanska terenca sa 5 deèki i jednom curom.Ovi svi govore engleski,razmjena malih darova i suvenira,onim ljudima prije toga ,za djeci sam poklonio ilovke,flomaster i notese,i svi se vrlo vesele tome,a i treba im.Treba vidjeti kako svi oni žive,pa da se vidi ta naša silna obijest. Uglavnom,u povratku oko 7 uveèer,skreæem sa puta cca 1 km,i stajem. Oblio me hladan znoj;nema prednje registarsle tablice,ostala tko zan u nekom potoku ili blatu,a ništa bit èe problema sa birokracijom,,,,, Šator,kuhanje,blaženi mir,putem proðe svakih sat ili dva ,možda 1 motoriè ili Uaz,a noæu nitko.Uživanje je ovako spavati na 2390 mnv.Samo èuješ vjetar i rano ujutro orlove,imaa ih jako puno. Dalo bi se još štošta napisat o današnjem danu,ali dosta je,treba ostaviti toga i za drugu priliku. LP svima od Bela Štriga tima.
Come se ci fossimo messi d’accordo, entrambi ci alziamo alle 5.45. Fa piuttosto freddo. Siamo a 2170 m. Beviamo un buon caffè Lavazza e per alcuni chilometri facciamo la stessa strada, poi ci dividiamo. A Olgij, la prima città più grande, io giro a destra e decido di andare a Dajan quasi al confine con la Cina. Per percorrere 250 km ho impiegato 12 ore. Non saprei come descrivere la strada e le situazioni in cui mi sono trovato. Bisogna provarlo. Si tratta di un mix di sentieri, strada di montagna, sterrato, canali scavati, off road soft con elementi di hard etc. Poi ruscelli e attraversamenti d’acqua, alti fino a 1 m. C’è fango in abbondanza, sassi. Le strade portano a 2000 m slm. È tutto perfetto. Per questo sono venuto qui. Oggi non sono mai sceso sotto i 2000 m. Ci sono le yurta ovunque, tantissimi cavalli, mucche, pecore, capre e jak. Ci sono pochissime macchine. Il re su queste strade e il UAZ russo. Dajan si torva nella zona militare confinaria. Non si può proseguire senza il lasciapassare. Devo ritornare indietro. Sono già le 5 di pomeriggio. Mi sono trovato in alcune situazioni molto difficili, ma la “Strega” tira e anche bene, ho attraversato alcuni ruscelli e cumuli di fango come un carro armato. Il problema si presenta se ci si blocca, non ci sono punti di aggancio. E l’ancora è rimasta a casa. Dirigendomi verso Dajan ho incontrato delle persone locali, alcuni sulle moto (solo cinesi), alcune a bordo delle UAZ, alcuni con i fuori strada, 5 ragazzi e 1ragazza. Loro parlano tutti inglese, ci scambiamo dei piccoli doni. A una coppia ho regalato matite, pennarelli, bloc notes. Erano molto contenti. Vedere come vivono fa capire quanto siamo viziati noi. Verso le 7 di sera mi allontano dalla strada 1 km circa e mi fermo. Mi accorgo di aver perso la targa anteriore. Sarà rimasta in qualche ruscello o fango. L’iter burocratico sarà lungo … Innalzo la tenda. Preparo la cena. Qui regna la quiete. Qua e là passa qualche piccola moto o UAZ , di notte non c’è anima viva. È favoloso dormire così a 2390 m slm. Si sente soltanto il vento e, al mattino, le aquile. Tantissime. We both get up at 5.45. It's pretty cold. We are at 2170 m. We have a good Lavazza coffee and we start out. After a short way we divide. At Olgij, the first major city, I turn right and decide to go to Dajan almost to the border with China. I drove 12 hours to travel 250 km . The roads lead to 2000 m above sea level. Everything's perfect. That's why I came here. Today I have never driven below 2000 m. There are yurts everywhere, lots of horses, cows, sheep, goats and yak. Moving to Dajan I met local people some driving motorbikes (only Chinese), some UAZ, some off road vehicles, 5 boys and 1 girl. They all speak English, we exchange small gifts. I gave pencils and bloc notes to a couple a met before for their children. They were very happy because they really need that. Compared to them we are very spoiled . I stop driving at 7 pm. I open the tent and prepare the dinner. Here reigns the quiet. It is fabulous to sleep at 2390 m asl. You only feel the wind and in the morning you hear the eagles. There are so many. |